Snježana Babić Višnjić

2014.

Kolikogod se bavi ozbiljnim poslom, Snježana Babić-Višnjić se odbija uozbiljiti pa se i dalje nastavlja igrati. A ono čime se ova autorica najviše voli igrati jest – spajati nespojivo. Voli ona smanjivati svoje glavne junake pa ih onda tako male i dezorijentirane ubacivati u život drugih ljudi normalne veličine.. U slučaju romana KRUGOVI NA VODI  Snježana nikoga nije smanjila, ali je zato „samo“ uzela glavnu junakinju, djevojčicu Janu, i   iz  pradavne 1753.godine prenijela je u naše doba i pustila da se snalazi kako zna i umije. Zatim je to detaljno zapisivala. Tako nastaju Snježanini romani. Vrlo jednostavno. Samo napravi dar-mar kada su u pitanju vremena, mjesta, običaji, i onda gleda što će se dogoditi. A za to je potrebno veliko znanje i vještina. U romanima Snježane Babić-Višnjić nema nepremostive razlike između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prijateljstvo i ljubav ne znaju ni za kakve granice, pa čak ni one vremenske i prostorne. Priča o neobičnoj  djevojčici čija je majka proglašena vješticom i jednom sasvim običnom dječaku koji se dosađuje pred kompjuterom, opčinila je sve članove žirija svojom toplinom i prirodnošću odnosa koji se razvija od prvobitnog međusobnog nepovjerenja i straha, do velikog prijateljstva, ali i rastanka. Čestitke autorici, čiji su umješni prsti stvorili odlično književno štivo dostojno prave spisateljske coprnice”, citat je iz obrazloženja žirija nagrade Grigor Vitez.

Krugovi na vodi